Foto:GIacomo_Pirozzi

Mama sam blizanaca koje dojim 7 mjeseci. Odluku da ću dojiti donila sam za vrijeme trudnoće.

Upravo ta čvrsta odluka i ustrajanje su ključni za moj uspjeh. Bez jake volje za dalje u kriznim periodima podrške od strane mame, muža, patronažne koja mi je bila od neizmjerne pomoći nisan sigurna da bi ovoliko izdržala. Jer na tom putu je bilo teških dana, prepreka kojeje trebalo savladati.

Jako težak je bio početak. Malo više od dva mjeseca nam je trebalo da savladamo pravilne položaje, pravilan hvat, da se opustim.Kombinacija svega dovela je do bržeg otpuštanja mlijeka te su moji mali sa 45 minuta na 25 minuta sisanja i od gladnih beba postajali siti, te sam tako postupno smanjivala adaptirano.

Slijedeći i ujedno najteži period je bio period „štrajka“, kada je jedan blizanac punih mjesec dana odbijao dojku. Naravno da sam sve to shvaćala osobno i mislila da je problem u meni što mi se mlijeko ne otpušta dovoljno brzo. Tek kasnije sam shvatila da je pravi razlog odbijanja izbijanje zubi i više ne tako stalna potreba za dojkom kao ranije.

Koliko slabo poznajem svoje dijete, pomislila sam, koliko sam nezrela i koliko mi samopouzdanja nedostaje kada sam tako dugo sumnjala u sebe. To mi je bila najveća škola. Shvatila sam da ako želim nastaviti dojiti moram vjerovati u sebe i napustiti misli o tome kako mi se mlijeko slabo otpušta jer takve misli to i prouzrokuju.

Svaka mama ima svoju priču o usponima i padovima, sve priče su različite. Ono što je isto kod svih mama koje uspješno doje svoju djecu je da ne odustaju, da idu dalje, traže rješenja, informiraju se, tada sa vrimenom nekako sve samo od sebe krene nabolje.

Ja sam jedna od tih mama i jako sam ponosna na sebe što sam uspjela i što još uvijek dojim svoje sinove!

Ponosna sam jer za mene je dojenje sredstvo pružanja ljubavi mojoj djeci, najjednostavniji način preko kojeg beba može najbolje osjetiti ljubav majke. Ne postoji bolji jezik ljubvi u toj dobi niti zamjena za dojenje. To je za mene početak one bezgranične ljubavi koju majka pruža djetetu kroz cijeli život.

Zato mislim da bi svaka mama trebala pokušati dojiti i ne odustati na prvoj prepreci.

U toj vješti najvažnije od svega je samopouzdanje, kroz dojenje, ne odustajanje. Ono jača i čini nas boljim mamama.

Ponosna mama Kate Jurić