Vaša iskustva

Vaša iskustva


…Nestrpljivo bi iščekivale sljedeći susret na kojem bi sudjelovala i patronažna sestra s kojom smo rješavale brojne nedoumice, kojih je bilo sve više s rastom djeteta: skok u razvoju, grčevi, spavanje, zubići, nadohrana, ali i život majki na rodiljnom dopustu bile su neiscrpne teme naših susreta…

Mama Anamari pronašla je pomoć i potporu za isprva težak zadatak – dojenje svog novorođenog sinčića – u svojoj lokalnoj grupi za potporu dojenja. Druženje i izmjena iskustava s drugim majkama pomogli su joj da donese veliku odluku – malog Dominika nastavila je dojiti sve do druge godine njegovog života. Donosimo njenu priču:

Moj susret sa grupom za potporu dojenja započeo je nakon rođenja drugoga djeteta. Kako se rođenjem djeteta i majka ponovno rađa, mnoge se moramo suočiti sa promjenama koje majčinstvo donosi. Iako sam već imala jednoga sinčića, mogu reći kako su nova trudnoća i rođenje drugoga djeteta za mene bilo sasvim novo iskustvo. S obzirom na poteškoće s kojima sam se susrela sa prvim djetetom kada je u pitanju dojenje, odlučila sam više vremena posvetiti informacijama o dojenju tijekom druge trudnoće.

Nakon sretnog dovršetka trudnoće i rođenja drugoga sinčića, bez poteškoća smo započeli sa dojenjem. U bolnici je dijete bilo stalno samnom i mogli smo se dojiti kad god bi to dijete htjelo. Dolaskom kući nastavili smo istim tempom. Prvim dolaskom patronažne sestre u moj dom upoznala sam se sa grupom za potporu dojenja koja već duže vrijeme postoji u međimurskoj županiji i to u više mjesta. Bez potrebe za dodatnim nagovaranjem, moj mali i ja smo se uputili na istu.

Najprije smo se sastajali u kućama majki koje su nas lijepo prihvatile, čak smo u ljetnim mjesecima zajedno prošetale u parku (možete zamisliti kakvu smo pozornost plijenile! ) i izmjenjivale iskustva te iznosile poteškoće s kojima bi se susretale. Nestrpljivo bi iščekivale sljedeći susret na kojem bi sudjelovala i patronažna sestra s kojom smo rješavale brojne nedoumice, kojih je bilo sve više s rastom djeteta: skok u razvoju, grčevi, spavanje, zubići, nadohrana, ali i život majki na rodiljnom dopustu bile su neiscrpne teme naših susreta.

Iskustvo susretanja majki tek rođenih beba (najmlađi član koji je postao dio naše grupe bio je Roko kojemu je bilo tek deset dana kada nas je prvi put posjetio) pa sve do Nike koja je prošla godinu dana, ali se nije odvajala od mamine cike bilo je neizmjerno važno u tom razdoblju našega rasta. Bilo je tu i trudnica koje su kasnije postale dio naše grupe.

Iz razgovora s mnogim majkama koje su bile dio moje grupe za potporu dojenja, i mog osobnog iskustva, mogu samo potvrditi i izreći važnost takvog oblika sastajanja za sve majke koje su često prepuštene same sebi i nemaju potporu u dojenju i majčinstvu, čemu zapravo i služi grupa.

Neizrecivo je bogatstvo susreta i sklapanja novih prijateljstava između majki i djece koja su dio ovakvih grupa i nakon prestanka dojenja. Mogu samo izdvojiti osobni primjer: na «zadnjem» susretu sa grupom za potporu dojenja bila sam nekako žalosna što napuštam ekipu veselih i živahnih dječaka i djevojčica pa sam jedva dočekala priliku da ih posjetim na jednom od slijedećih susreta sa novim iskustvom koje sam podijelila s njima: dojenje i povratak na posao.

Povratak na posao me nije obeshrabrio da nastavim s dojenjem i tako sve do navršene druge godine kada sam zbog zdravstvenih razloga i prestala sa predivnim iskustvom dojenja koje preporučam svima, ne samo do 6. mjeseci djetetova života. Posebna hvala patronažnoj sestri Vesni V. na potpori i ohrabrenju u našim susretima!

Pozdrav od mame Anemari, te Nikole (6,5) i Dominika (2,5)

Vezani članci