Palčić Darian & mama Vlatka

Naša priča počela je dana 26.06.2014. godine u 00:18 sati u Petrovoj bolnici. Darian se rodio u 28. gestacijskom tjednu i težio je svega 1.130 grama.

Zapravo, ova priča ima prekrasan uvod dug već 8 godina, a zove se Sarina.

Ona je moje prvo dijete, dojila sam je 13 mjeseci, i ma koliko u početku bilo naporno, jer je imala samo 2,5 kg i mislila sam da je najmanja beba na svijetu, ima neprocjenjivu vrijednost…samo ću naglasiti da Sarina nikad nije bila bolesna i da ne zna što je to antibiotik!

Nakon prvih šokova u Petrovoj bolnici, neizmjernog straha te prvog iskustva s inkubatorom, respiratorom, senzorima i monitorima u jedinici intenzivne skrbi, stjecanjem ogromnog povjerenja u medicinsko osoblje bolnice, cijelo vrijeme su me vodile dvije glavne misli:

  • Darian je dobio šansu za život time što su ga porodili!
  • Ja jedva čekam dan kad ću ga dobiti u naručje i dojiti!

Cjelokupan tim pedijatara – neonatologa i medicinskih sestara pored svoje stručnosti, djeluje na način da ističu važnost fizičkog kontakta između majke (roditelja) i djeteta od najranijeg mogućeg trenutka te hranjenje djeteta majčinim mlijekom. U tu svrhu omogućen je boravak u bolnici majkama dojiljama cijelo vrijeme do kliničke stabilnosti djeteta i njegova otpusta, uz redovna izdajanja svaka 3 sata, 6 puta dnevno, a u kasnijoj fazi i hranjenja do 5 puta dnevno.

HUGPD

Vrlo  je važno napomenuti da je psihičko stanje majke ključni element u postizanju uspješnosti u dojenju.

U sobi za izdajanje, našem tzv. ‘klubu mama izdajalica’, upoznala sam cijelu lepezu ličnosti, različitih po dobi, profesijama, karakterima, osobinama, razmišljanjima, psihama…ali sve smo imale zajednički cilj – nahraniti dijete vlastitim mlijekom! Bilo je tu puno razgovora, razmjena iskustava, međusobne potpore, plača i smijeha i sve nam je to davalo snagu iz dana u dan. Stekla sam tu i neka divna prijateljstva koja sad održavam na daljinu dok nam djeca malo poodrastu.

Dariana sam prvi put dobila u naručje 20. dan od poroda, kad je imao 1.270 grama i izgledao je kao mali anđeo izvađen iz inkubatora s prekrasnom aureolom koja je obasjala cijelu prostoriju.

Prvi put sam ga dojila 50. dan od poroda, kad je imao 1.920 grama i iako je bio sićušan i pojeo svega 20 ml, vjerovala sam da će on vremenom kako bude rastao i jačao moći sve više sisati i da ću izdajanjem održavati količinu mlijeka potrebnu za njegove obroke.

Danas, skoro 3 mjeseca nakon njegova rođenja, Darian teži preko 3 kg, zdrav je, odlično napreduje i hrani se isključivo mojim mlijekom, što na prsima, što na bočicu!

Zato, poručujem svim budućim majkama: vjerujte u sebe, razmišljajte pozitivno,  iskoristite bogatstvo koje vam je priroda dala i iskusite jedan od najljepših osjećaja majčinstva – dojenje svoga djeteta! Jednog dana ćete uvidjeti pravu vrijednost svog izbora!

Mama Vlatka

Vezani članci